U Republici Srpskoj živi preko dvije hiljade slijepih i slabovidih osoba, zbog čega je postojanje Biblioteke za slijepa i slabovida lica nužna potreba. Ova Biblioteka sa sjedištem u Banjaluci namijenjena je opštem obrazovanju, informisanju i zadovoljavanju kulturnih potreba slijepih i slabovidih lica, a više o radu Biblioteke koja ove godine obilježava 15 godina od osnivanja, saznali smo od njenog direktora Želimira Radinovića.
Možete li nam za početak reći nešto više o Biblioteci za slijepa i slabovida lica Republike Srpske. Kada je osnovana i koje su njene djelatnosti?
Želimir Radinović: „JU Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica Republike Srpske je osnovana odlukom Vlade Republike Srpske na sjednici održanoj 13. jula 2006. godine a zvanično je registrovana 17. jula .2007. godine.
Osnovna djelatnost Specijalne biblioteke je prikupljanje, obrada i izdavanje bibliotečke građe krajnjim korisnicima u dostupnim formatima. Pored toga, svakako treba naglasiti i izdavačku djelatnost Biblioteke koja podrazumijeva snimanje i štampanje časopisa i knjiga, kako u zvučnom (mp3) formatu tako i na brajevom pismu.“
Koliko u biblioteci ima knjiga i u kojim sve formatima?
Želimir Radinović: „Biblioteka trenutno raspolaže sa 2787 naslova, odnosno 8736 zvučnih (mp3 i DAISY format) jedinica i 802 knjižne jedinice na brajevom pismu.“
Da li, pored knjiga, članovima organizujete još neke radionice i događaje?
Želimir Radinović: „Naravno. U Biblioteci se trudimo da svake godine organizujemo bogat kulturni, umjetnički i ako se tako može reći, obrazovni program.
Promocije knjiga (prvenstveno onih koje su snimljene ili odštampane u Biblioteci, poput djela iz edicije „Jedan pisac, jedna knjiga“ i „Otrgnuti od zaborava“), okrugli stolovi, radionice (nformatičke obuke), mini koncerti, pozorišne predstave, samo su dio bogatog sadržaja koji Biblioteka nudi korisnicima, građanima…“
Da li knjige iz biblioteke posuđuju i osobe koje nemaju oštećenje vida?
Želimir Radinović: „Da. Iako Specijalna biblioteka prvenstveno pozajmljuje knjige slijepim i slabovidim čitaocima, tokom godina, audio knjige su stigle i na adrese osoba sa disleksijom (najčešće se radi o učenicima koji traže lektiru) i lica sa motoričkim smetnjama. Među članovima imamo i lica starije životne dobi, koja najčešće pozajmljuju radio-drame. Trudimo se da izađemo u susret svima, jer knjige su tu da se čitaju ili slušaju.“
Kako izgleda proces pretvaranja knjige u format prilagođen osobama sa oštećenjem vida?
Želimir Radinović: „Zvučne knjige najednostavnije rečeno nastaju tako što se dati tekst pročita u tonskom studiju i potom tonski obradi. Nakon tonske obrade, „pročišćeni“ materijal se digitalizuje, najčešće u mp3 format, koji je dostupan svima.
Štampanje knjige na brajevom pismu zahtijeva i više vremena i umijeća. Nije dovoljno samo „pustiti knjigu na štampanje“, već je prije toga potrebno prilagoditi tekst. Recimo, ako je u pdf formatu, onda se prebacuje u word i lektoriše. Potom se obrađuje u softveru za obradu brajevog pisma, prilagođava vrsti i formatu papira, odnosno samog štampača.
Prvi primjerak prolazi kroz korekturu i tek onda se štampa.
Moram reći, da većinu ovih poslova, bar što se tiče brajeve štampe radi naš kolega grafolog-tiflograf Jovica Radanović.“
Pretpostavljamo da su u posljednje vrijeme audio knjige traženije? Od kada postoje, da li se smanjio broj posuđivanja Brajevih knjiga?
Želimir Radinović: „Audio knjige jesu traženije, jer su lakše za čitanje i veći broj ih je dostupan. Ipak, valja napomenuti da korisnici koji pozajmljuju knjige na brajevom pismu raduju se svakom novom naslovu.“
Kod nas ljudi generalno vrlo malo znaju o načinu čitanja slijepih osoba. Možete li nam detaljnije objasniti kako ljudi čitaju pomoću Brajevog pisma?
Želimir Radinović: „Ono što mogu reći, a i što sami vjerovatno znate, slijepi ljudi čitaju (brajeve knjige) prstima. Iako je negdje, zastupljeno mišljenje da se knjige čitaju bolje ako se brajeva azbuka savlada u djetinjstvu, svjedoci smo, da dio osoba koje u zreloj ili starijoj životnoj dobi izgube vid, sa nešto truda putem „pismenica“ i radionica uspiju da savladaju i ovaj vid komunikacije, te pored zvučnih, rado pozajmljuju i knjige na brajevom pismu.“
Kako zainteresovani mogu postati članovi biblioteke i na koji način ide proces posuđivanja knjiga?
Želimir Radinović: „Prije svega treba reći da je članarina besplatna. Dovoljno je da se lice sa oštećenim vidom javi u Biblioteku – putem telefona, imejla ili lično, ostavi osnovne podatke (poput godišta, adrese i sl.) i izrazi želju kakve knjige želi da čita.
Knjige se najčešće šalju putem pošte na adrese korisnika u torbicama koje su dizajnirane prilagođene kutijama za cd-ove i većim torbama koje po dimenzijama i „čvrstoći“ moraju odgovarati formatu knjige na brajevom pismu.“
Biblioteka ima i dva svoja časopisa „Homer“ i „Riječi u prstima“. Možete li nam reći više informacija o njima?
Želimir Radinović: „Homer – časopis za kulturu, umjetnost i nauku“ izlazi četiri puta godišnje u mp3 formatu. Ovaj časopis koji je svojevrsno zvučno glasilo Biblioteke uređuje bibliotekarka Jelena Radaković. U svakom broju, zahvaljujući redakciji, ali i saradnicima može se saznati i naučiti nešto novo. Recimo, koje su knjige snimljene u prethodnom periodu, koja su nova dostignuća u nauci, novosti iz svijeta bibliotekarstva i dr. Recimo, martovski 27. broj donio nam je, između ostalog i priču o velikom srpskom pjesniku Simi Panduroviću, ali i pobjedničke radove 13. literarnog konkursa Specijalne biblioteke.
Kulturno-naučni i informativno-zabavni časopis za slijepe na brajevom pismu „Riječi u prstima“ izlazi tromjesečno u tiražu od 120 primjeraka. Časopis, čiji je prvi broj izašao 2013. godine uređuje Jovica Radanović. Za razliku od „Homera“ ovaj magazin ima stalne rubrike i to: Novosti iz biblioteke, Kultura i umjetnost, Svijet nauke, Humor i satira, Zdravlje i život, Oni su ostavili trag i Zanimljivosti.“
Oba časopisa, baš kao i članarina su besplatni, odnosno primjerci koji se šalju, ne vraćaju se, niti plaćaju.
Postoje li možda još neke činjenice koje biste voljeli sa cijelim društvom podijeliti o Biblioteci za slijepa i slabovida lica Republike Srpske i njenim članovima?
Želimir Radinović: „Hvala vam na pitanju i izdvojenom vremenu. Mnogo je toga što bi se moglo spomenuti.
Mi smo jako srećni i ponosni na činjenicu da smo sve više prepoznatljivi u regionu. Naime, naši korisnici nisu samo iz Banjaluke ili Republike Srpske, već iz cijele BiH, Srbije, Crne Gore, Hrvatske…
Takođe, iskoristiću priliku i da spomenem saradnju sa srodnim i drugim ustanovama kulture i obrazovanja.
Jako lijepu saradnju imamo sa Savezom slijepih Republike Srpske, Bibliotekom Saveza slepih Srbije, Bibliotekom za slijepe Crne Gore, Muzejom Republike Srpske i mnogim drugima. Razmijenjujemo knjige, iskustva i ideje, te na taj način ne samo da obogaćujemo postojeći knjižni fond, već omogaćavamo korisnicima (članovima) da uživaju u stručnim predavanjima, prilagođenim izložbama i pozorišnim predstavama.
Od prošle godine na stranici Biblioteke www.bsrs.rs nalazi se platforma E-biblioteka. Riječ je o bazi knjiga, koje su snimljene u tonskom studiju Specijalne biblioteke i koje korisnici (i svi zainteresovani) mogu preslušavati iz topline svog doma ili u pokretu, putem računara, mobilnog telefona, tableta ili nekog drugog uređaja. Dovoljno je da imate pristup internetu, pa da pronađete željeni naslov ili autora putem pretraživača.
E-biblioteka je jednostavana za upotrebu, a pretraživač je prilagođen slijepim i slabovidim licima.“
