Haris Eminović je u okviru projekta inkluzivnog zapošljavanja obavio dio pripravničkog staža u laboratoriji Medicover Diagnostics u Banjoj Luci.
Na globalnom nivou Medicover sistem uključen je u život i rad zajednica u kojima posluje, kroz različite društveno – odgovorne projekte. Slijedeći primjer Švedskog giganta, ali i pozitivnu poslovnu politiku ustanovljenu prije nekoliko godina, laboratorije Medicover Diagnostics otvorene su za inkluzivno zapošljavanje osoba sa invalididetom.
Priča Harisa Eminovića iz Banje Luke jedinstvena je po mnogo čemu. Osim što je široj javnosti poznat kao prvi bh. paraolimpijac u stonom tenisu, Haris je i laboratorijski tehničar koji je svoju prvu poslovnu priliku dobio upravo u našim laboratorijama.
„Ovdje sam se javio na preporuku svog prijatelja, i odmah nakon što sam obavio razgovor sa menadžmentom laboratorija dobio sam priliku da dio pripravničkog staža obavim u centralnoj laboratoriji Medicover Diagnostics-a“, istakao je Haris naglašavajući da je neko vrijeme bio u potrazi za laboratorijom koja će mu omogućiti odrađivanje pripravničkog.
„Do prvog zaposlenja, mi koji završimo srednju medicinsku školu, imamo obavezu da odradimo pripravnički, te da položimo državni ispit“, pojasnio je Haris i istakao da nakon prva tri mjeseca u Medicover laboratoriji obavljanje staža nastavlja u Institutu za javno zdravstvo RS.
Tvrdi da je mnogo naučio od svojih starijih kolega u laboratoriji.
„Mislim da sam naučio nešto novo. Možda to nekome nije ništa veliko, ali nakon srednje škole jako je važno da neka teoretska znanja primijenimo u praksi. Tako sam na početku radio trijažu pacijenata, unošenje podataka, potom je uslijedilo upoznavanje sa sistemom i protokolima po kojima rade Medicover laboratorije“, kaže Haris i napominje da mu se najviše dopao mlad i predusretljiv kolektiv, uvijek spreman da pomogne.
Haris Eminović se od rođenja bori sa urođenom bolešću koja dovodi do ukočenosti zglobova, ali i smanjenim obimom i funkcijom mišića.
„Uvijek sam imao želju za medicinskom strukom, a jedan od glavnih razloga leži u činjenici da sam od rođenja imao mnogo operacija pa sam morao da budem u bolnicima – time i u stalnom kontaktu sa medicinskim osobljem. Nekako svidio mi se taj posao, i naprosto sam iz te svoje situacije poželio da pomažem drugim ljudima jednako onako kako su neki drugi pomagali meni kroz različite životne situacije kroz koje sam prolazio“, dodao je ovaj mladić.
Sa oboljenjem koje dovodi do trajne nepokretnosti, Haris Eminović se bori od rođenja. Kaže da je najviše zahvalan svojim roditeljima koji su poslednje atome snage trošili kako bi s njim od najranijeg djetinstva prolazi fizikalne terapije i vježbe po neki put i oko 10 sati dnevno.
„Da nije bilo njihove snage i upornosti, ja bih danas bio u kolicima. Umjesto toga imao sam priliku da stignem i u Japan“, kroz osmijeh kaže ovaj simpatični mladić.
Profesionalni sport – stoni tenis odveo ga je u Japan, ali i brojne druge zemlje svijeta iz kojih se vraćao sa medaljama. Kaže da je od nas naučio mnogo – ipak ni blizu onome što smo mi naučili od njega.
Izvor: medicover.ba/Piše: Danijela Filipović