Britansko modno vijeće (BFC) objavilo je svoj prvi DEI (raznolikost, jednakost i inkluzija) popis modne industrije u Velikoj Britaniji prošlog mjeseca. BFC promoviše britansku modu i podržava sektor da izvozi, raste i prema vlastitoj definiciji, uvodi inovacije.
Podaci su pokazali da je od 1.529 učesnika ankete, samo 6% identifikovano kao osobe sa invaliditetom, dok se 94% identifikuje kao neinvalid, ili barem, trenutno nije invalid. To je statistika koja nije usklađena sa populacijom Velike Britanije, koja ima 16 miliona osoba sa invaliditetom; jedan od šest. Dakle, zašto je moda tako nedovoljno naseljena osobama s invaliditetom? Ili se ne osjećaju sigurno, udobno ili podržano da priznaju svoj invaliditet?
Ipak, postoje dobre vijesti. Brendovi vođeni osobama s invaliditetom, kao što su Dewey, Unhidden i Liberare, stvaraju lijepe i funkcionalne odjevne predmete. Nedavno je Primark takođe najavio lansiranje četiri prilagodljiva artikla u svojoj kategoriji donjeg rublja, a Selma Blair je kreirala adaptivnu liniju s QVC-om.
Ali proizvod je samo jedan dio sistema. Sinéad Burke je kreirala program, gdje će u septembru tri studenta sa invaliditetom biti u potpunosti finansirana da dobiju diplomu iz modnog dizajna. Sljedeće godine će se upisati još tri studenta. “Važno je pozabaviti se modnim obrazovanjem jer su nam potrebni dizajneri s invaliditetom”, navodi Sinéad.
Takođe je Sinéad napravila manifest za promjenu gdje bi se osiguralo da osobe s invaliditetom budu u središtu modnih inovacija i razgovora o njima.
“Kao neko ko je imao sreću da bude na mjestima kao što je Met Gala, u prvom redu na Nedelji mode i na naslovnoj strani britanskog Voguea – dva puta – morala sam da postavim pitanje: ‘Da li je modna industrija postala pristupačnija ili je postala dostupnija za mene?’ Shvatila sam da je za stvaranje sistemske promjene potrebno više od pojedinca, da zahtijeva kolektiv”, kaže Sinéad.
U svom manifestu navodi da je kontinuirana diskriminacija osoba sa invaliditetom i da se dešava na diskretne i eksplicitne načine. Na primjer, vjerujemo li da je invaliditet lijep, šik ili moderan? Vjerujemo li da su osobe s invaliditetom sposobne, vrijedne za poslovanje i da imaju vještine koje će poboljšati načine rada?
Vjerovatno će svako od nas postati invalid u nekom trenutku svog života – bilo trajno ili privremeno: 70% osoba s invaliditetom nije rođeno sa svojim invaliditetom. Ali često se ne osjećamo „dovoljno invalidima“ da bismo se samoidentifikovali. Ako neko ima dijabetes, rak, epilepsiju, autizam, ADHD ili poremećaj u ishrani, ne identifikujemo ga uvijek kao osobe s invaliditetom. Ali moramo biti oprezni da ne prepoznajući ovo kao invaliditet stvaramo hijerarhiju i dodatno stigmatiziramo invaliditet.
Takođe u manifestu ističe važnost i budžeta za pristupačnost… To je ustvari investicija, a ne trošak. Bilo da je u pitanju dizajniranje nove trgovine ili kancelarijskog prostora ili organizacija događaja, pristupačnost mora biti cilj koji je više od usklađenosti ili ispunjavanja minimalnih standarda. Inkluzivni savjetnici za dizajn kao dio projekta osiguraće da prostor podržava goste, posjetioce, kupce i kolege da napreduju. Možda je to mogućnost prilagođavanja rasvjete, tiha soba za podršku ljudima da doje, ili paleta boja i natpisi koji stvaraju dobro pronalaženje puta.
“Dakle, gdje smo? Došlo je do značajnog napretka u modnoj industriji i srećna sam što sam okružena kolektivom stručnjaka za osobe sa invaliditetom koji predvode tu akciju. Ali ima još mnogo toga da se uradi. Ako je trenutno samo 6% modne industrije u Ujedinjenom Kraljevstvu invalidno, moj cilj je da se taj broj stalno povećava – da se ljudi osjećaju vrijednima i da osobe s invaliditetom napreduju u modi. Ne možemo to sami – kako ćete igrati svoju ulogu?”, poručuje Sinéad Burke.
Izvor: graziadaily.co.uk
