Šta zaista trebate znati o invalidnosti? Ukoliko u bližem okruženju nemate OSI, koliko se očekuje da budete upućeni i ažurni o pitanjima invalidnosti? Pročitajte tri činjenice koje bismo svi morali znati o OSI.
- Postoji mnogo različitih vrsta invaliditeta, a nijedna invalidnost nije ništa “bolja” ili lošija od druge.
Postoji niz specifičnih stanja i nekoliko širokih vrsta invaliditeta. Svaki uslov je različit i traži različite odgovore. Svi oni proizvode neku kombinaciju praktičnih barijera, medicinskih i mentalnih poteškoća unutar, i socijalnih prepreka i stigme nametnutih izvana, od drugih ljudi i društvenih praksi i sistema.
Invaliditet je vrlo raznolik, ali osobe s invaliditetom dijele mnogo zajedničkog. Nažalost, među ovim vrstama invaliditeta postoji i široko razumljiva, ako ne i službeno priznata hijerarhija.
Osobe sa fizičkim i senzornim invaliditetom često imaju nešto viši socijalni status, s relativno manje stigme i bržim i lakšim prihvatanjem od strane društva bez invaliditeta. Čak i kada se čini da su fizički nedostaci „teški“, ljudi i dalje teže razlikovanju između fizičkih invaliditeta i onih koji utiču na „um“.
U međuvremenu, za ljude sa kognitivnim oštećenjima prečesto se pretpostavlja da su manje sposobni i da im je potreban nadzor. Generalno su danas više cijenjeni nego što su bili u prošlosti, ali i dalje se prema njima postupa manje kao prema jednakim ljudskim bićima nego prema drugim invalidima.
Ljudi s poteškoćama u učenju i druge manje vidljive smetnje svih vrsta – ponekad se prihvate, ali češće se sumnja i optužuje da lažiraju ili preuveličavaju svoje stanje.
Iako se javni napori u borbi protiv stigme mentalnog zdravlja kreću naprijed i napreduju, osobe s mentalnim bolestima su na dnu skale među osobama s invaliditetom. Mentalne bolesti su i dalje široko povezane sa nasiljem i nepredvidljivošću. A u posljednje vrijeme se sve češće koristi kao retorički pravac ili objašnjenje političkog ekstremizma i uvredljivih uvjerenja, i to u više od jednog političkog pravca.
Te su podjele, naravno, fluidne i ne padaju svi na njih. Sada je mnogo više potvrda da su ove hijerarhije nevaljane i destruktivne. Međutim, važno je biti svjestan koliko su pretpostavke trajne i aktivno im se oduprijeti. Uzrok invalidnosti ne pomaže ako se kaže: “Svakako, vi ste u invalidskim kolicima, ali barem s vašim mozgom nema ništa loše.”
- Sa svim osobama sa bilo kojim invaliditetom treba se u svakom trenutku postupati s poštovanjem.
Invaliditeti su različiti i zahtijevaju različite reakcije.
Ljudima s tjelesnim i mobilnim izazovima trebaju štapovi, šetači, invalidska kolica, a prije svega domovi i četvrti bez prepreka. Nekima je takođe potrebna svakodnevna lična pomoć za obavljanje svakodnevnih zadataka. Osobama sa oštećenim vidom, slijepim, oštećenim sluhom, gluvim i negovornicima trebaju prilagodljivi uređaji i razumijevanje i strpljenje drugih kako bi im se omogućilo prostor i vrijeme za komunikaciju. Osobe s intelektualnim i razvojnim poteškoćama, kao i osobe s traumatičnim ozljedama mozga i sličnim stanjima, možda će trebati razne usluge podrške i slobodu da ih koriste, bez da ih iste ograničavaju. Ljudima s poteškoćama u učenju potrebna je sloboda da koriste metode koje im najbolje odgovaraju. Ljudi s hroničnim bolestima ili bolovima trebaju razumijevanje i temeljnu prihvaćenost svojih nevidljivih, ali vrlo stvarnih invaliditeta.
Kao što mnogi osobe s invaliditetom i njihovi saveznici ističu, “jedna veličina ne odgovara svima” što se tiče odgovora na različite invalidnosti. Ali najvažnije je da različiti nedostaci ne opravdavaju različita ljudska prava, standarde poštovanja ili osnovne prioritete.
Bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta, komunicirajte sa odraslima kao odrasli.
Bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta, nepoštovanje, vrijeđanje i fizičko i emocionalno zlostavljanje podjednako su neprihvatljivi bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta.
Bez obzira na vrstu i stepen invaliditeta, svako ima pravo na izbore i mogućnost da posjeduje što više lične kontrole, samostalno ili uz pomoć.
Konačno, koja god podrška osobama s invaliditetom bila potrebna, svi moramo osigurati da veće potrebe za podrškom ne dovedu do depersonalizacije ili zloupotrebe moći. Sa svim osobama sa bilo kojim invaliditetom treba se u svakom trenutku postupati s poštovanjem.
- Ono što većina osoba sa invaliditetom najdublje želi jeste da ih se vidi, čuje i shvati ozbiljno.
Vidljivost je složena stvar za osobe s invaliditetom. Jedna od velikih ironija života s invaliditetom je ta što se ćesto osjećaju nevidljivo i čeznu da ih neko primijeti i prepozna. U isto vrijeme, neki od njih jednako se trude da budu neprijmijećni, da sakriju ili uklone svoje poteškoće u nadi da će biti viđeni i prihvaćeni zbog svojih drugih kvaliteta. Međutim, ono što svi dijele je potreba da ih prizaju kao ljudi poput svih ostalih.
Jedan od najčešćih problema OSI je nepovjerenje i preispitivanje od strane drugih ljudi. To se najčešće događa ljudima s manje vidljivim invaliditetom, kojima je potrebno razumijevanje i prilagodba, ali ih se toliko često izravno smatra prevarantima. Ali to se u određenoj mjeri događa svim OSI. Na neki način, stvari koje govore o svojim iskustvima nisu prihvaćene podjednako kao kod ljudi bez invaliditeta.
Iznad svega, postoji stalni osjećaj, ponekad oštar i specifičan, najčešće nejasan i težak za utvrđivanje, da ih jednostavno ne vide kao potpuno stvarne osobe. Zato su vidljivost, povjerenje i autentično poštovanje toliko važni.
