Načelo 17 Evropskog stuba socijalnih prava (EPSR) naglašava pravo osoba sa invaliditetom na „dohodavnu podršku koja obezbjeđuje dostojanstven život” kao i „usluge koje im omogućavaju da učestvuju na tržištu rada i u društvu”.
Slično tome, član 28. Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD), u kojoj su sve države članice EU, kao i sama EU, jasno izražava pravo osoba s invaliditetom na socijalnu zaštitu i na „adekvatan životni standard”.
Ovaj zbirni izvještaj koji je pripremila Evropska mreža socijalne politike (ESPN) opisuje i analizira uslove pod kojima osobe sa invaliditetom od 18 i više godina imaju efikasan pristup socijalnoj zaštiti. Fokusira se na pružanje različitih šema podrške dohotku za osobe sa invaliditetom, beneficija za neke rizike osim invaliditeta, kao i odabrane usluge podrške za osobe sa invaliditetom, i to:
- podrška dohotku za osobe sa invaliditetom za radno sposobne osobe sa invaliditetom;
- mjere socijalne zaštite za starije osobe sa invaliditetom;
- finansijska podrška za pokrivanje specifičnih troškova vezanih za invalidnost u oblastima zdravstvene zaštite i stanovanja;
- naknade socijalne zaštite za dva rizika osim invaliditeta (osnovne naknade za nezaposlene kao i šeme minimalnog dohotka); i
- pružanje asistivne tehnologije i personalne asistencije
Izvještaj takođe daje pregled tekućih reformi politike i nacionalnih debata koje imaju uticaja na socijalnu zaštitu osoba sa invaliditetom, i identifikuje dobre prakse koje poboljšavaju pristup osobama sa invaliditetom beneficijama i uslugama socijalne zaštite.
Pokriva 35 zemalja: 27 država članica EU, UK i 7 (potencijalnih) zemalja kandidata.
Izvještaj pokazuje da, iako velika većina analiziranih zemalja ima mjere koje rješavaju, u različitoj mjeri, potrebe osoba s invaliditetom (čime se unapređuju prava sadržana u EPSR-u kao iu UNCRPD-u), važnim nedostacima i preprekama još uvijek se trebaju pozabaviti kako bi se osigurao efikasan pristup socijalnoj zaštiti za osobe sa invaliditetom.
Siromaštvo među osobama sa invaliditetom i dalje postoji, kao rezultat kombinacije nedovoljnih resursa (zbog niskog nivoa beneficija ili drugih komponenti ličnog/domaćinskog prihoda), neadekvatnog sadržaja i/ili dizajna šema socijalne zaštite (uključujući nedostatke u podršci), slabog usvajanja i barijere implementacije.
Izvještaj ukazuje na glavne praznine i prepreke koje onemogućavaju osobama sa invaliditetom da u potpunosti ostvare svoje pravo na socijalnu zaštitu i onemogućavaju im iste mogućnosti u životu kao i svima ostalima.
Ove praznine i prepreke se posebno odnose na: efikasnost procedura prijavljivanja, prirodu trenutnih okvira za procjenu invaliditeta, nivo zaštite prihoda i model pružanja usluga za pristup asistivnoj tehnologiji i uslugama personalne asistencije.
Konačno, izvještaj navodi nekoliko preporuka na nacionalnom i/ili nivou EU za rješavanje identifikovanih praznina i prepreka, s ciljem poboljšanja pristupa i efikasnosti sistema socijalne zaštite za osobe sa invaliditetom i konačnog promovisanja njihovih prava u ovoj oblasti, u u skladu sa UNCRPD i EPSR.
Izvor: ec.europa.eu
