Tamara ima 18 godina i od skoro je naučila da poskakuje na jednoj nozi.
„Presrećna je, stalno se hvali time”, kaže njena mama Dijana Kovačević Grbović.
Njena ćerka je jedna od dvadesetak polaznika škole sporta koju organizuje udruženje FROM u Beogradu.
Ovo udruženje bavi se promocijom sportskih aktivnosti osoba sa invaliditetom i smetnjama u razvoju.
Istraživanja Unicefa pokazala su da fizička aktivnost kod djece sa invaliditetom i smetnjama u razvoju smanjuje hiperaktivnost, pojačava koncentraciju i pomaže im da razviju doživljaj pripadnosti grupi.
Srbija ima 7.186.862 stanovnika, od čega 17,6 odsto čine djeca, ali broj djece sa smetnjama u razvoju i invaliditetom nije poznat, navodi se na sajtu Unicefa.
Kako izgleda trening?
Za ćerku Lidije Stevanović, 18-godišnju Vanju, trener Dragan je jako važan. Poznaju se još iz perioda kada je Vanja pohađala osnovnu školu.
Kada su Stevanovići čuli da je otvoreno FROM udruženje, poželjeli su da Vanja krene tamo na vježbe, ali zbog njenih zdravstvnih problema, odnosno zbog operacija obje noge, upis na trening su odložili. Onog trenutka kada je Vanja stala na noge, priključili su se. U FROM-u su već dvije godine.
„Nije uvijek raspoložena da trenira, ali trener se trudi i uspijeva da je motiviše i animira”, kaže Lidija.
Defektolog i trener Dragan Nikolić kaže da se treninzi planiraju prema mogućnosti svakog djeteta ponaosob, a ne prema njihovim ograničenjima. Uz vježbe koje služe da se pojača fizička izdržljivost, s djecom rade i edukaciju psihomotorike, pa se sprovode aktivnosti koje će poboljšati opšte psihofizičko stanje.
Instagram: from_beograd
„Time se može smanjiti nivo hiperaktivnosti, poboljšati koncentracija, dijete usvaja i izvršava naloge, smanjuje agresiju i autoagresiju”, objašnjava Nikolić.
Dodaje da je to jako bitno kod djece koja imaju autizam, Daunov sindrom ili neke druge smetnje u razvoju.
Nikolić napominje da bavljenje sportom nije puko razvijanje mišića ni kod djece koja nemaju smetnje, već treba raditi na psihofičkom razvoju u cjelosti. Jedan od posljednjih treninga bio je inspirisan rođendanom jednog od polaznika. Razgovarali su o tome kojeg je oblika torta, pa su pokušali da formiraju krug držeći se za ruke, jer je slatkiš bio tog oblika.
„Uz fizičku aktivnost, djeca su pričala i o oblicima”, kaže defektolog.
Vježbe koja djece izvode na trenizima nisu klasične, dodaje Lidija Stevanović.
„Jednom je pored zgrade u kojoj treniraju prošlo vatrogasno vozilo, pa je cijeli trening bio posvećen tom vozilu”, opisuje majka.
Za rad sa decom koja dolaze na treninge u FROM potrebno je mnogo strpljenja, jer svako dijete zahtijeva poseban pristup i često nisu svi uvijek raspoloženi da vježbaju.
„Prije neki dan dogodilo se da je troje djece uspjelo u isto vreme da počne i završi vježbu i to je zaista izvanredno”, kaže Lidija.
Šta je FROM?
To je sportsko strukovno udruženje iz Beograda koje promoviše sportske aktivnosti kod osoba sa invaliditetom i smetnjama u razvoju.
Na čelu škole je Dragan Nikolić po zanimanju defektolog koji trenira sa djecom i mladima.
Uz Dragana, sa djecom povremeno rade i njegove kolege defektolozi.
Ideja je nastala iz neophodnosti fizičke rekreacije i potrebe da se svakom djetetu pruži ista mogućnost bavljenja telesnim razvojem.
„Sve vježbe koje radimo prilagođene su njihovim specifičnim motoričkim aktivnostima koje oni mogu da savladaju i razvijaju”, kaže Nikolić za BBC na srpskom.
Tako se djeca uče fizičkoj izdržljivosti i rade na motornoj kontroli zglobova.
Instagram: from_beograd
Zašto su treninzi važni?
Nikolić kaže da se radom i vježbanjem razvijaju i mogućnosti djece. Neke pokrete koje nisu mogli da urade na početku, poslije nekoliko treninga uspijevaju.
„Mogu sami da hodaju, da urade čučanj, da skoče na jednu, pa na drugu nogu naizmjenično”, kaže defektolog.
Majka Tamare Grbović koja u FROM-u trenira skoro četiri godine kaže da je stekla utisak da djeca poslije odlaze kući zadovoljna.
Smatra da oni tamo jačaju i samopouzdanje, jer im je tijelo jače, bolje koordinišu pokrete i to ih čini srećnijim.
„Poslije treninga, rekvizite koje su koristili vraćaju na mjesto, tako da sala ostaje spremna za vježbače koji dolaze poslije njih”, priča ponosno Dijana.
O tome koliko njena ćerka voli ove treninge, svjedoči i to što, kako kaže, nikada nisu zakasnili na vježbe.
Zašto je bitan razgovor sa trenerom?
Najbolje je popričati sa osobama koje rade u ustanovama zdravstvene zaštite prije nego što dijete započne sa redovnom fizičkom aktivnošću, navodi se na sajtu Udruženja za sport medicinu sporta.
„Pokušajte da dobijete savjete od profesionalaca sa iskustvom u fizičkoj aktivnosti osoba sa posebnim potrebama”, ističe se.
Ovi ljudi mogu više da kažu o obimima i tipovima aktivnosti koje mogu biti odgovarajuće za svako dijete.
Psihomotorni razvoj i vježbe
Kod djece se najprije razvija krupna motorika, pa tek onda fine motoričke vještine.
Krupna motorika:
- Na ranom uzrastu razvoj motorike je osnova za razvoj drugih funkcija, prije svega senzornih i kognitivnih
- Kašnjenje u držanju glave, sjedenju i hodanju uglavnom je povezano sa usporenim psihofizičkim razvojem
- Opšti nivo reagovanja djeteta i koordinisanost pokreta tijela mnogo su značajniji faktori od pojedinačnih pokazatelja
- Teškoće djeteta (neusklađeni, nesvrsishodni i neusmjereni pokreti) na uzrastu do dvije godine mogu biti u vezi sa zaostajanjem u tjelesnom i/ili mentalnom razvoju
- Neke od teškoća – poremećaj kontrole glave, nedovoljan tonus, nemogućnost održavanja uspravnog položaja/ravnoteže, cerebralna paraliza – mogu biti organski uslovljene
- Stereotipni pokreti karakteristični su za poremećaje iz autističkog spektra
Fina motorika:
- Zaostajanje u razvoju fine motorike ne mora biti alarmantan znak, već je pokazatelj da te funkcije treba uvježbavati kroz igru
- Vježbanjem fine motorike razvija se i djetetova pažnja, budnost i premještanje pažnje
- Ako dijete ne poseže za predmetom, a izostaju i reakcije na zvuke, to može ukazivati na potrebu kontrole sluha ili vida
- Interesovanje za određenom vrstom aktivnosti ukazuje na sklonosti koje bi trebalo podržavati kupovinom igračaka ili materijala za omiljene igre
- Pred polazak u školu, dijete dostiže zrelost koordinacije finih pokreta ruku sa pokretima očiju, koja je preduslov za uvježbavanje čitanja i pisanja
- Kašnjenje u razvoju hvatanja predmeta prstima, udruženo sa ostalim indikatorima, ukazuje na zaostajanje u kognitivnom razvoju i moguću mentalnu retardaciju
- Takva djeca veoma dugo imaju stisnutu šaku, a razvoj hvata je najčešće podjednako usporen kod obe ruke
Autorka teksta: Tijana Dušej Ristev
Tekst preuzet sa: bbc.com
