Život s protezom umjesto noge je težak. Iako funkcionalna i unikatno izrađena za svaku osobu koja je nosi, proteza zahtijeva konstantna unapređenja, a to je osobama sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini često mukotrpan, dug i skup proces, ali neophodan.
„Ljudi su osjetljivi na sve. Ono kad pođe žuljati, gotovo je sa tom protezom, i to mi ne možemo objasniti nikome. Ona više ne može da se nosi“, priča Zeničanin Zahid Bjeloglavić koji protetiku koristi već 26 godina otkad je u ratu ostao bez lijeve noge iznad koljena.
Njegova prva natkoljena proteza je bila osnovno funkcionalna i dobio ju je krajem 1994. godine od stranih medicinskih donatora u BiH. Od tada je više puta promijenio protezu i unaprijedio pojedine dijelove, poput stopala, poveznice i zglobne jedinice koljena, kao i ležišta – najosjetljivijeg dijela koji dolazi u dodir s kožom.
Da bi došli do novih dijelova i nove proteze koja ne stvara iritacije i alergije na amputiranom ekstremitetu, osobe sa invaliditetom obično prolaze kroz dugotrajne procese unutar javnog zdravstva, a dodatne teškoće imaju ratni vojni invalidi koji su nerijetko u teškoj finansijskoj situaciji i koji nisu u mogućnosti ulagati u unapređenje protetike. Iako se kalup za ležište, ili takozvani koš, izrađuje manualno i unikatno u ortopedskim radionicama, korisnicima proteza često treba dosta vremena i prilagodbe da bi imali idealno pomagalo koje će im olakšati kretanje. Stoga su konstantno u potrazi za inovacijama.
Upravo bi diplomski rad jednog zeničkog studenta mašinstva mogao pomoći.
3D printer kao rješenje
Ahmed Mujkanović je ove sedmice diplomirao Inženjerski dizajn proizvoda na Mašinskom fakultetu u Zenici. Proteklog ljeta nije odmarao, jer je u iDEAlab-u, fakultetskoj naučno-istraživačkoj laboratoriji, radio na analizi nekoliko proteza tako što ih je snimao, optimizirao model i izradio pojedine dijelove, poput kalupa za ležište proteze. Radio je to uz pomoć 3D skenera i printera koji su mu omogućili veću preciznost i poboljšanje u izradi medicinskih pomagala nego je to moguće postići pri uobičajenom ručnom modeliranju.
Inovacije do kojih dođu studenti mašinstva mogu da budu poticaj za unapređenje praksi i poboljšanje funkcionalnosti i konformiteta korištenja pomagala za posebne kategorije korisnika, a poštujući zakonske i norme struke, pojašnjava dekan Mašinskog fakulteta u Zenici, Fuad Hadžikadunić.
„Naravno, takvi poduhvati podrazumijevaju saradnju više institucija. Ovaj nivo opreme, uz korištenje i drugih resursa naših laboratorija i mjerne opreme, jesu dobra osnova za dalji rad“, dodaje on.
Ponosan je na inovativan i naporan rad studenata i profesora, i nije to prvi put. Od 2016. godine kada je oformljen, iDEAlab je bilo mjesto gdje je napravljeno više od 50 projekata, među kojima su značajni doprinosi u oblasti medicine. Posebno ističe njihov rad u protekla četiri mjeseca u izradi medicinske zaštitne opreme što je bila još jedna u nizu saradnji sa Medicinskim fakultetom u Zenici.
1.300 vizira protiv koronavirusa
Početak krize uzrokovane širenjem koronavirusa i u BiH, mnoge su zdravstvene institucije dočekale s nedovoljnom zaštitnom medicinskom opremom. Budući da krajem marta na tržištu nije bilo moguće kupiti zaštitnu opremu, zenička doktorica Mersiha Mahmić Kaknjo se obratila kolegama sa Medicinskog fakulteta. Stručnjaci, profesori i studenti dva fakulteta ubrzo su preuzeli model vizir maske češke kompanije PRUSA, i uz manje intervencije u optimizaciji dizajna, u pogon stavili sve 3D printere do kojih su u gradu mogli doći.
“Meni je to u tom trenutku značilo prekretnicu”, kaže Mahmić Kaknjo. “Značilo je da moji ljudi ne diraju rukama lice, ako ništa, da im ne prskaju tjelesne tekućine u oči i to je u tom trenutku bilo neprocjenjivo, baš neprocjenjivo”.
Iako 3D printeri nisu namijenjeni za masovnu proizvodnju, dva zenička fakulteta su u protekla četiri mjeseca proizvela i podijelila više od 1.300 vizira.
Takvu inicijativu i napore u borbi protiv COVID-19, prepoznala je Ambasada Švedske u BiH i finansirala nabavku 3D printera, skenera i potrošnog materijala za mašinske fakultete u Sarajevu, Tuzli i Zenici i Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjoj Luci. Oprema je finansirana od Vlade Švedske, a osigurana u okviru UNDP projekta Zeleni ekonomski razvoj (GED), koji ima za cilj kreirati uslove za investicije u energetsku efikasnost, doprinijeti zaštiti okoliša i ekonomskom razvoju zemlje. Oprema je na fakultetima primarno korištena za izradu medicinske opreme kada je to bilo najpotrebnije, a istovremeno je omogućila studentima da istražuju i prave inovacije.
Planovi za budućnost
Bez nove opreme, Ahmed Mujkanović ne bi mogao na najsavremeniji i najprecizniji način pristupiti modeliranju kalupa za takozvani koš proteze za nogu. Naglašava kako on nije jedini kome oprema predstavlja okosnicu trenutnog rada na fakultetu.
„Koliko je ta oprema važna: kad pogledate u našoj laboratoriji na jednom printeru printa se dio za profesora koji radi svoj doktorat, na drugom printeru će se printati proteze – to je magistarski rad za jednu kolegicu, a na trećem printeru će biti rađen diplomski rad“.
Kada su u medijima čitali o tome šta sve studenti mašinstva mogu napraviti, predstavnici Organizacije ratnih vojnih invalida – amputiraca iz Zenice javili su se i, prisjeća se Bjeloglavić, pitali da li je moguće poboljšati njihove proteze. Iako će izrada kalupa za sada biti samo studentski eksperimenti, ovaj stopostotni invalid očekuje da vidi da je alternativa moguća i vjeruje da će to dugoročno doprinijeti poboljšanju u izradi proteza u ortopedskim radionicama.
„Do sad se sve to radilo ručno, i uvijek jedna mala greška i pojavi se kad ide na golo tijelo, dolazi do tih žuljanja i plikova, pucanja kože“, kaže on i naglašava kako se zajedno s drugim članovima udruženja nada da će nova tehnologija pokazati da je moguće poboljšanje. „Mi smo ubijeđeni da to može“.
Za Mujkanovića je to izazov i dio plana zbog kojeg trenutno ne planira da prihvati poslovnu ponudu u Njemačkoj, što je u posljednjih nekoliko godina učinilo na stotine hiljada građana BiH. Zajedno sa kolegama, budućim inžinjerima mašinstva, zaokupljen je smišljanjem novih načina na koji mogu koristiti opremu za 3D modeliranje a lično bi u budućnosti želio pokrenuti vlastiti posao.
Tekst preuzet sa: ged.exposure.co