Indir Melić je imao 22 godine kada je stradao u minskom incidentu, nakon čega mu je amputirana potkoljenica. Danas, nakon skoro 30 godina, Indir je u potpunosti ostvaren čovjek, koji uživa u porodičnom životu i poslu koji radi. Kao sportski ribolovac i ljubitelj prirode, jedan je od lidera u pokretu za zabranu izgradnje malih hidroelektrana na rijekama u BiH.
Kako ste se kao mlad čovjek nosili s tako teškim ranjavanjem?
U svemu lošem što mi se dogodi, pokušavam pronaći nešto dobro. Tako sam i tada, dok sam ležao u bolnici potpuno svjestan da moj život više neće biti isti, upoznao druge ljude i stekao nova prijateljstva. Samo nekoliko godina nakon ranjavanja, sreo sam prekrasnu djevojku, vjenčali smo se i dobili djecu na koju sam toliko ponosan.
Zaposleni ste u vatrogasnoj jedinici Travnik?
Tako je. Tu radim od 1998. godine, na mjestu administrativno – tehničkog sekretara. To je posao koji volim raditi, a sebe smatram odgovornim i poštenim radnikom. U svakom slučaju, posao mi znači zaista puno.
Koja je Vaša veza s projektom „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“ i Organizacijom amputiraca UDAS?
Bio sam korisnik ranijeg UDAS-ovog projekta podrške preživjelim od mina, a u tekućem projektu vodim grupu uzajamne podrške preživjelim od mina koju sam osnovao u Travniku.
Možete li nam dati primjere o uticaju projekta u praksi?
Naša grupa imala je 12 članova, uključujući 11 preživjelih od mina i psihologa iz Centra za mentalno zdravlje Travnik, koji je kao stručna osoba pratila naš rad. Kroz grupu smo uspjeli zaposliti jednog člana grupe, a drugom obezbijediti adekvatnu potkoljenu protezu, te obezbijediti prehrambene i higijenske pakete za članove grupe.
Koji su najveći izazovi u integraciji osoba s invaliditetom?
Osobe sa invaliditetom (OSI) i dalje su nedovoljno uključene u javni život zajednice. I dalje se pravi diskriminacija između lica čiji je nastanak invaliditeta vezan za ratna dešavanja i onih kod kojih to nije slučaj.
Da li je projekat „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“ uspio da dotakne neke od navedenih izazova u integraciji osoba s invaliditetom?
Mislim da jeste. Uspio je pomoći OSI da uvide kako se lakše integrisati u zajednicu jer su mnogi od njih kroz ovaj projekat dobile informacije kako da ostvare svoja zakonom garantovana prava.
Šta biste poručili OSI?
OSI imaju dosta iskušenja pred sobom i moraju se uzdići iznad njih i nastaviti živjeti ravnopravno sa drugim građanima. Za svoja prava, koja nam pripadaju, trebamo se boriti i pomagati jedni drugima jer najbolje jedni druge razumijemo.
Intervju je urađen u septembru 2021. godine u okviru projekta “Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana”, koji finansira Evropska unija, a provodi Organizacija amputiraca UDAS u partnerstvu sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i UG “Nešto Više”.
