Sarajevo uskoro dobija svoj prvi Dnevni centar za djecu i osobe sa teškoćama u razvoju. O uslugama koje će biti dostupne u centru, tome na koji način se može poboljšati život osoba sa teškoćama u razvoju i njihovih porodica, inkluziji i vlastitom iskustvo govrili smo sa Ines Kavalec, direktoricom Udruženja „Dajte nam šansu“.
Budući da udruženje „Dajte nam šansu“ čija ste predsjednica postoji već 11 godina, zašto se ovoliko dugo čekalo na izgradnju Dnevnog centra za djecu i osobe sa teškoćama u razvoju?
Jedan od razlog osnivanja udruženja „Dajte nam šansu“ je otvaranje Dnevnog centra za djecu i omladinu sa teškoćama u razvoju. Jedanaest godina, kako ste i naveli, traje ova borba, ali kontinuiran i uporan rad na otvaranju DC traje zadnje dvije godine.
Kako politička struktura se mijenja i češće nego je to uobičajeno nije se mogao postići kontinuiran rad i pregovori sa vlašću. Ono što je i u toku postignutih pregovora bio izgovor je nedostatak sredstava, što je i ustaljeni izgovor od strane politike.
Ovaj put sa sadašnjom Vladom KS je situacija potpuno dugačija. Moram naglasiti da jedan od alata za lobiranje ovakvog projekta je upravo definisan Program rada Skupštine i Vlade KS ( tada šestorke) u kojem jasno stoji pri Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice osnivanje Dnevnih centara u partnerstvu sa nevladinim organizacijama.
I danas smo u fazi rekonstrukcije objekta u svrhu otvaranja Dnevnog centra.
Koji su najveći značaj i uloga Dnevnog centara, koliko će unaprijediti kvalitetu života korisnika_ca, ali i njihovih porodica?
Najprije moram naglasiti da je već zastarjeli podatak od 2010 godine iz Kantonalnog centra za socijalni rad da je na području KS 1004 djece koje imaju potrebu za Dnevni centrom.
Danas je taj broj mnogo veći. Dnevni centar je najprije namijenjen djeci i omladini iz tzv. III kategorije, odnosno onima koji nemaju jasno preciziran i definisan status unutar sistema obrazovanja. Dakle, ova populacija će dobiti svoje mjesto za edukaciju i rehabilitaciju, a podrška se ogleda u cijeloj porodici. Porodice koje budu korisnice usluga Dnevnog centra će biti u prilici se naći na tržištu rada, tačnije moći će tražiti posao i na taj način biti od koristi za svoju porodicu ali i za cijelo društvo.
Foto: buka.com
Koliko je važna prevencija institucionalnog zbrinjavanje zatvorenog tipa, kroz edukacijsko-rehabilitacijsk pristup i pomoć za sticanje određenih životnih i akademskih vještina u ustanovama ovakvog tipa?
Dnevni centri kao i Servisni centi (pružatelji socijalnih usluga) koje od 2014 godine vodi „Dajte nam šanu“ su jedan od vidova prevencije institucionalnog zbrinjavanja djece i osoba sa teškoćama u razvoju.
Postojanjem ovakvih usluga omogućavamo djeci i omladini usvajanje osnovnih akademskih vještina, savladavanje osnovnih životnih funkcija što u budućnosti olakšava roditeljima da se hrabro nose u zahtjevnoj ulozi roditeljstva i u poodmaklim godinama. Na ovaj način smanjujemo broj nimalo lake odluke roditelja da se djeca smjeste u institucije zatvorenog tipa. Ovo je jedan od modela kako prisilno ne odvajati dijete od bioloških roditelja.
Kakav je odnos našeg društva ali i institucija prema djeci i osobama sa teškoćama u razvoju? Koliko je inkluzija pomogla, a koliko nije sprovedena na adekvatan način, pa djeca imaju dodatne poteškoće i viktimizaciju?
Moram biti iskrena ako pogledamo unazad 10 godina da postoje vidni napreci kada je ova populacija u pitanju. Naravno sve to ide veoma sporo i nedovoljno i ne treba davati prevelik naglasak niti praviti neku priču od toga da se nešto uradilo za ovu populaciju jer su to obaveze i odgovornosti svih nivoa vlasti.
Inkluzija je veoma specifičan proces koji treba sagledati sa više aspekata. Inkluzija nije samo i isključivo „dijete i asistent u nastavi“. Inkluzija je mnogo više. Inkluziju činimo svi mi kao pojedinci, čine je roditelji tipične djece, čine je učenici, nastavni kadar. Roditelji tipičnih učenika su možda najvažniji u sprovođenju inkluzije jer oni trebaju prihvatiti i shvatiti da je od značaja da njihova djeca imaju druga ili drugaricu koji su različiti po nečemu.
Kada se ne budu bunili da se možda malo više posveti pažnje djetetu sa teškoćama u razvoju unutar razreda kada to ne doživljavaju da njihovo dijete je na „gubitku“ zbog toga onda možemo reći da imamo temelje za gradnju inkluzije u redovnim školama. Nastavno osoblje ne bježi od sprovođenja inkluzivne nastave, ali ona se ne može sprovoditi bez konstruktivnih dogovora, komunikacije, konkretnih edukacija i sl.
Postojanje Dnevnog centra je također jedan od modela za sprovođenje inkluzije. Na ovaj način „izvlačimo“ djecu/omladinu iz kuće, njihovi roditelji imaju šansu za angažiranjem u različite društvene aktivnosti i sve skupa porodice postaju vidljivije.
Rekla bih da imamo pogrešnu sliku o inkluziji, jer je većina veže za odgojno obrazovne ustanove, a inkluzija je zapravo sve oko nas. Ne smijemo zaboraviti da postoji život i van obrazovnih ustanova. Ako želimo imati pravično i jednako obrazovanje to znači da za svako dijete mora postojati adekvatno mjesto u sistemu, kroz redovne škole, specijalizirane, Dnevne centre u odnosu na njihove potencijale i mogućnosti.
Foto: buka.com
Kroz Vašu i Denisovu priču koju ste nesebično dijelili svi smo jako mnogo učili. On nažalost više nije fizički sa nama, ali Vi ste sazdani od njegove snage. Na koji način ohrabrujete druge roditelje djece sa teškoćama u razvoju?
Denis je moj životni pokretač bio i dan danas je!
Roditeljstvo djeteta sa teškoćama u razvoju bih definisala kao teškim, mnogo zahtjevnijim ali i mnogo plemenitijim u odnosu na tipičnu ulogu roditeljstva. Biti roditelj djeteta sa teškoćama u razvoju je čast i to je bogatstvo koje treba znati prihvatiti i prilagoditi i organizirati život u skladu sa tim. Nikako se ne smije biti žrtva u smislu da roditelji gube svoj identitet, što je u većini slučajeva tako, na žalost.
Kroz lično iskustvo a i kroz profesionalan rad, dobrim roditeljem se smatra samo onaj roditelj koji je totalno predan samo i isključivo u ulozi roditeljstva.To nije ispravan način rezonovanja, čak naprotiv. S vremenom gubite snagu, energiju, zdravlje uveliko biva narušeno i tada više niste dobri nikome. Dobar roditelj ste kada brinete o sebi, volite sebe, ulažete u sebe, odvajate vrijeme za sebe jer tada napunite svoje baterije i spremni ste i jaki za nastavak specifične uloge roditeljstva.
Znam da mnogi roditelji, najčešće mame nemaju mogućnost, niti podršku sistema za gore navedeno, ali isto tako moram naglasiti da ipak postoje neki izvori koji pružaju ovakve ili slične usluge. Servisni centri „Dajte nam šansu“ su upravo zbog toga devet godina dostupni porodicama, pa i na ovaj način im poručujem da „iskoriste“ njihovo postojanje. Najvažnije je da roditelji donesu odluku da žele voditi brigu o sebi što će rezultirati sretnom porodicom.
Želim im poručiti da uživaju u svojim najposebnijim, grle ih, ljube jer to je nešto za šta bih dala cijeli svoj život da Denisa mogu zagrliti makar na tren.
U kojoj fazi je izgradnje je Dnevnog centra trenutno, ko ga finansira i na koji način će biti održiva jedna ovako važna inicijativa, budući da će ovo biti prva ustanova ovakvog tipa u Sarajevu?
Rekonstrukcija objekta vrtića „Ciciban“ je uveliko u toku, a za svrhu otvaranja Dnevnog centra. Partneri ovog projekta su Vlada Kantona Sarajevo, općina Novo Sarajevo i privatni sektor Hifa Petrol kao i međunarodna organizacija. Vlada je kao i općina ozbiljno u ovoj priči, što govori da su shvatili svoju obavezu i odgovornost.
Koji će biti kapaciteti Dnevnog centra i šta će nuditi korisnicima_ama? Hoće li moći sa svojim kapacitetima pokriti potrebe svih korisnika_ca, postoji li mogućnost da se slične inicijative pokrenu i u nekim drugim općinama u Sarajevu?
Kvadratura Dnevnog centra iznosi 430 m2 te će moći primiti cca tridesetero korisnika. Uzrast korisnika će biti različit od predškolskog do preko osamnaest godina. Svakako je važno naglasiti da jedan Dnevni centar neće riješiti potrebe velikog broja porodica ali je važno da se krenulo u ovakvu priču. Iako se Dnevni centar nalazi na općini Novo Sarajevo korisnici će moći biti iz svih općina.
Općina Ilidža je pokazala zainteresovanost za otvaranjem Dnevnog centra, pa će vrijeme pokazati u kojem će to smjeru ići.
Izvor: buka.com
