Pisac i bloger, 25-godišnji Jan Bolić, ovih dana završio je svoju petu knjigu. O tome šta ga motiviše, kako se nosi s bolešću zbog koje nikada nije prohodao, gdje pronalazi inspiraciju i što radi u slobodno vrijeme, ovaj uistinu inspirativni mladić progovorio je za Zagreb.Info.
Kakav je osjećaj završiti petu knjigu? Što vas je inspirisalo za ‘Život koji želiš živjeti’? O čemu se radi?
Završiti novu knjigu predivan je osjećaj, ali i istovremeno nekako se osjećam prazno poslije nekoliko dana. Jer, dugo sam živio s njom. Gotovo svaki dan po nekoliko sati sam pisao i bio u tom svijetu koji me jednostavno uvuče u sebe i potpuno tada zaboravim na stvarnost oko sebe. Zato kažem da je pisanje i moj lijek.
Predstavite nam ukratko vašu novu knjigu
Knjiga koju sam završio, je roman. Moj drugi roman, krimić. Fikcija s elementima istine. Jer, osim što jako volim pisati o životu, volim pisati i krimiće. Romane. Inspiraciju za knjigu „Život koji želiš živjeti“ koju sam objavio 2020. godine, dobio sam od života! Život me inspiriše! Toliko toga se može napisati o životu, ljubavi, inspiraciji, zahvalnosti, pa i boli, prihvaćanju, ljubavi prema sebi, osobama koje volimo, o unutrašnjem svijetu, duši i umu itd. Sve sam to pisao u knjizi “Život koji želiš živjeti”! “Život koji želiš živjeti” je knjiga o mojem životu, o inspiraciji, nekim trenucima iz života, o prihvaćanju i zahvalnosti! Sreći, unutrašnjem miru i ličnom rastu. Podijeljena je u 4 poglavlja, Prihvati, Vjeruj, Rasti, Budi zahvalan. Želio sam tom knjigom ljude podstaknuti da žive svoj život. Zaista žive. Punim plućima, jer nema vremena odgađati život. Život se sad događa. Počeo sam pisati s 15 godina. Tada sam pisao samo stihove, odnosno misli koje su htjele izaći iz mene. Tako sam se lakše nosio sa svijetom oko sebe. Pisao sam o svemu.
Osim što pišete, i blogger ste, kada ste shvatili da je pisanje vaš put?
Počeo sam pisati s 15 godina. Tada sam pisao samo stihove, odnosno misli koje su htjele izaći iz mene. Tako sam se lakše nosio sa svijetom oko sebe. Pisao sam o svemu. Tada još nisam shvaćao da ću pisati knjige! To sam volio, pisao sam, ali nisam bio zaluđen za hrvatskim, predmet u školi mi nije bio baš zanimljiv. Onda sam neke pjesme objavio u školskim novinama, pa su se mojim prijateljima svidjele… no, nisam razmišljao o objavi knjige. Međutim, završio sam u bolnici. Zbog respiratornog infekta, završio sam na respiratoru i u indukovanoj komi. Nisu znali hoću li preživjeti, ali, evo me, tu sam! To je bilo prije 11 godina. Jako sam propao sa zdravljem tada, dugo sam se oporavljao. Puno sam naučio i shvatio o životu tada u tim danima koji su promijenili život meni i mojoj mami i porodici. Tada sam shvatio da u životu nema vremena odgađati, i objavio sam prvu knjigu, zbirku poezije. Na mojoj prvoj promociji sam shvatio da je pisanje moj poziv.
Foto: zagreb.info
Kako izgleda vaš prosječni dan? Objasnite, molim vas, od koje bolesti bolujete i koliko to utiče na vaše pisanje i na vašu svakodnevicu?
Bolujem od progresivne bolesti Spinalne mišićne atrofije tip 2. To je bolest od koje propadaju mišići. Svi mišići. Kada sam bio dijete bio sam puno jači i deblji. Mogao sam sve sam. I ruke dignuti. I uhvatiti se. Nisam nikad hodao ali sam mogao stajati na nogama. Što sam bio stariji to sam bio slabiji. U pubertetu moja je bolest dosta napredovala. A onda sam, kada sam bio u srednjoj školi, dobio respiratorni infekt, a kako zbog mojih mišića nemam snage niti iskašljavati, završio sam na respiratoru na intenzivnoj u indukovanoj komi. Jedva sam preživio! To su bili najteži dani za moju mamu i porodicu, i mene.
Tada sam se i promijenio. Tada je i počeo moj put pisanja! Danas pijem i lijek za bolest. Do sada nije postojao lijek za SMA. Sjećate se kada smo mi oboljeli tražili Spinrazu, sada imamo i još jedan lijek Risdiplam kojeg ja uzimam jer ga je lakše primjeniti. Bolest utiče na svakodnevnicu tako što mi treba više vremena za sve. Za hranjenje. Za obući se ako idem van. Za higijenu. Pa uvijek moram paziti na traheotomiju jer imam kanilu. Uvijek neko mora biti sa mnom 24 sata dnevno jer ja gotovo za sve trebam pomoć. Mama i nona su sa mnom. Bolest mi je puno uzela, ali jako puno mi je i dala.
Da nemam bolest, nikad ne bih vidio svijet oko sebe kakav sada vidim. Ne bih znao što je vrijedno u životu i za što se uvijek trebamo boriti. Mogao sam kukati, bit zatvoren u kući cijeli život, ali šta bih imao od toga. U životu sami donosimo odluke. Niko umjesto nas ne odlučuje. Mama me naučila kada sam bio mali da na bolest ne gledam kao nešto što nije dobro i da me ljudi žale zbog toga. Danas živim normalno. Bolest je nešto usputno. Izlazim van. Imam ljude koje volim. Ljude koji vole mene. Slijedim svoj put. Danas živim snove. Zadajem si ciljeve jer imam još snova koje želim ostvariti. A bolest me čak još više motiviše da budem bolji u onome što radim.
Šta sami volite čitati?
Volim čitati krimiće, samopomoć, knjige o psihologiji i motivacijske knjige. Jer me to zanima, kao i knjige o duhovnosti, našem unutrašnjem svijetu i umu. Druge romane, sve osim ljubavnih. Domaće pisce volim čitati. Preporučujem i vašim čitaaocima da čitaju domaće.
Što vas inspiriše?
Pa ništa posebno što me inspiriše, osim života! Život oko nas i u nama je dovoljno inspirativan. Sve ovo što se događa oko nas i u nama je inspirativno. Nekad me običan trenutak inspiriše za nešto. Život je izvor beskrajne inspiracije!
Kako provodite slobodno vrijeme?
Kada ne pišem, onda se bavim društvenim mrežama, kreiram sadržaj i pripremam objave. Promovišem neke stvari koje volim. Ambasador sam za neke brendove kave! Izlazim van u slobodno vrijeme. Pijem kavu jer obožavam kavu, pa često uživam u nekom baru na kavi.
Izvor: zagreb.info
