Švedski nacionalni cilj invalidnosti je zasnovan na Konvenciji UN-a o pravima osoba sa invaliditetom. Politika Švedske je „postići pravedne životne uslove i puno učešće u raznolikom društvu za osobe sa invaliditetom“.
Jedna namjera ovog cilja je da se pomogne u povećanju rodne ravnopravnosti i osigura da se u obzir uzme perspektiva prava djeteta.
Zajednička odgovornost
Ukupna odgovornost za poboljšanje pristupačnosti podijeljena je između različitih nivoa vlasti i javnih agencija:
- Švedska vlada i parlament uspostavljaju smjernice za politiku invalidnosti, uglavnom kroz zakone.
- Vladine agencije imaju nacionalnu odgovornost za specifične sektore, uključujući obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zapošljavanje.
- Regionalna vijeća su odgovorna za zdravstvenu i medicinsku zaštitu.
- 290 švedskih opština je, između ostalog, odgovorno za obrazovanje i socijalne usluge.
Obrazovanje
Rad na jednakim mogućnostima počinje u najranijoj dobi. Nacionalna agencija za obrazovanje i škole sa posebnim potrebama koordinira podršku švedske vlade obrazovanju sa posebnim potrebama, s ciljem da pomogne učenicima da ispune svoje obrazovne ciljeve. Švedska nacionalna agencija za obrazovanje ima sveukupnu odgovornost za jednak pristup obrazovanju, bez obzira na sposobnosti učenika.
Stanovanje
U Zakonu o planiranju i izgradnji i Pravilniku o planiranju postoje strogi propisi o pristupačnosti, koji imaju za cilj omogućiti što većem broju ljudi da učestvuju u društvu pod jednakim uslovima. Ako osobe sa invaliditetom treba da izmijene smještaj u skladu sa njihovim specifičnim potrebama, imaju pravo da apliciraju za grant od svog lokalnog vijeća/opštine.
Transport
Mogućnost nesmetanog putovanja je od vitalnog značaja za osobe sa invaliditetom. Svi građani moraju biti sposobni da rade, studiraju i učestvuju u aktivnostima zajednice pod jednakim uslovima.
U tu svrhu, švedska vlada je naložila opštinama u zemlji da pokrenu korake kako bi objekte poput autobuskih i tramvajskih stanica učinili pristupačnijim, što je dio Zakona o javnom prevozu.
Osobe sa trajnim invaliditetom koje imaju velike poteškoće da putuju ili koriste javni prevoz mogu dobiti naknadu za automobil od Försäkringskassan (Švedske agencije za socijalno osiguranje). Ovo se odnosi i na roditelje djece sa funkcionalnim smetnjama.
Pronalaženje posla
Državna služba za zapošljavanje (Arbetsförmedlingen) dobila je zadatak od strane vlade da pomogne da više osoba sa funkcionalnim oštećenjem pronađe posao.
Poslodavci koji zapošljavaju osobe čija je radna sposobnost ograničena ponekad imaju pravo na subvencije zarada. Državni dobavljač usluga i robe Samhall nudi osobama sa invaliditetom smisleno zapošljavanje koje unapređuje njihov lični razvoj.
Pravosudni sistem
Od švedskih policijskih vlasti se traži da analiziraju svoje poslovanje iz perspektive invalidnosti. Na primjer, žrtve zločina sa invaliditetom moraju biti u stanju razumjeti informacije koje dobiju.
Švedska državna sudska uprava ima zadatak da švedske sudove učini pristupačnijim.
Digitalna strategija
Javni sektor komunicira uglavnom putem digitalnih kanala. Novi alati mogu osobama sa invaliditetom dati veći stepen nezavisnosti. Stoga se poseban naglasak stavlja na digitalno uključivanje u švedsku nacionalnu digitalnu strategiju.
Zakonsko pravo na nezavisnost
Zakon o podršci i uslugama osobama sa određenim funkcionalnim invaliditetom (LSS) stupio je na snagu 1994. godine. To je zakon o ljudskim pravima koji je osmišljen da ljudima sa teškim invaliditetom ponudi veće mogućnosti da žive samostalnim životom i da im osigura da imaju jednake životne uslove i uživaju puno učešće u životu zajednice.
Zakon daje osobama sa teškim invaliditetom pravo na ličnu asistenciju, oblik podrške koji se uglavnom finansira iz poreza. Količina pomoći koju dobijaju određena je obimom njihovih invaliditeta.
Zakon o diskriminaciji
U Švedskoj je 2009. godine uveden Zakon o diskriminaciji, čija je opšta svrha bila jačanje politike invalidnosti i pravne zaštite pojedinca, te pomoć žrtvama diskriminacije da dobiju obeštećenje i novčanu nadoknadu.
Zakon se bori protiv diskriminacije na osnovu pola, transrodnog identiteta ili izražavanja, etničke pripadnosti, vjere ili drugih uvjerenja, invaliditeta, seksualne orijentacije ili starosti, a podijeljen je na dva dijela:
- Proaktivni dio zakona nameće obavezu pozitivnog djelovanja i tiče se radnog vijeka i obrazovnog sistema.
- Reaktivni dio zakona bavi se zabranom diskriminacije u radnom životu, obrazovnom sistemu i drugim oblastima društva.
Ombudsman za ravnopravnost (DO) prati poštovanje ovih zakona.
Međunarodna saradnja
Standardna pravila UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom su kamen temeljac švedske politike u oblasti invalidnosti. Švedska vlada ratifikovala je Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom 2008. godine.
Za razliku od Standardnih pravila, Konvencija je pravno obavezujuća. Kao rezultat toga, Švedska se obavezala da će osigurati da nacionalno zakonodavstvo ne diskriminiše osobe sa invaliditetom.
Izvor: sweden.se
