Duško Uzelac je 37-godišnji reprezentativac Srbije u sjedećoj odbojci, koji je po struci kožar, a trenutno radi u Gradskoj organizaciji amputiraca UDAS na poziciji administrativnog referenta. Više od 20 godina se bavi sjedećom odbojkom, a trenutno je u Invalidskom odbojkaškom klubu “Borac” Banja Luka.
“Meni posebno smeta što se kod svakog uspjeha osoba koji imaju neku vrstu invaliditeta, u prvi plan stavlja njihov invaliditet, a uspjeh na drugo ili treće mjesto. Gledajući iz ugla umjetnosti, čovjek kada vidi umjetničku sliku koja mu se sviđa, nikada ne pita kakva je osoba koja je napravila to umjetničko djelo, već pita za ime umjetnika. Tako bi trebalo gledati i na osobe sa invaliditetom.”
On je zacrtao cilj da u budućnosti osvoji medalju sa reprezentacijom Srbije na evropskom ili svjetskom takmičenju, a satisfakcija mu je i kada uspije pomoći nekoj osobi da ostvari svoja prava.
“Mislim da se izazovi sa kojima se susrećem ogledaju u tome, što moram svaki dan da dokazujem da kao osoba sa invaliditetom, mogu da radim i fukcionišem kao i svaka druga osoba.”
Facebook: Duško Uzelac
Put do reprezentativca u sjedećoj odbojci značio je disciplinu i profesionalnost, a istovremeno imati posao od 8 do 16 časova, govori o tome, koliko je Duško bio posvećen napredovanju u sportu.
“Moji dani se razlikuju zavisno da li je sezona u sjedećoj odbojci u toku. Ako imam takmičenja, dan mi počinje sa odlaskom na posao gdje ostajem do 15:30, a zatim odlazim kući gdje slijede pripreme za trening i naravno odlazak na isti, koji traje oko dva sata. Ako nije sezona u toku, poslije posla volim da odem sa društvom na kafu ili da se družim sa porodicom.”
Duško je u rodnom Bihaću 1993. godine nastradao od mina, a tom prilikom mu je amputirana desna šaka.
“Moja želja gledajući sa aspekta žrtve mina je da se naša zemlja očisti od preostalih minskih polja, da više nijedno dijete ne doživi ono što sam ja doživio u svojoj desetoj godini. Trenutno je pod minama u BiH oko 1.97% ukupne površine naše zemlje, a plan je da se preostale mine uklone do 2025. godine.”
Kako bi se popravio položaj osoba sa invaliditetom u društvu, potrebna je dvosmjerna komunikacija, kao i otvoren i ravnopravan dijalog.
“Generalno gledajući, osobe sa invaliditetom naše društvo gleda sa sažanjenjem ili da su to osobe kojima treba stalna posebna pomoć. “Heroji među nama” je veoma bitan projekat iz razloga da se društvu u cijelini ukaže, da su osobe sa invaliditetom sasvim ravnopravne sa ostalim i da su ti ljudi pravi borci u svakom smisli te riječi. Mislim da za poboljšanje položaja osoba sa invaliditetom trebaju svi da se mijenjaju, kako same osobe sa invaliditetom, tako i osobe bez invaliditeta. Svi zajedno treba da shvatimo da smo svi Ravnopravni, ali isto tako i da smo svi Različiti. Kada tako budemo razmišljali, tada će se i popraviti položaj OSI u društvu.”
Facebook: Duško Uzelac
Duško se uvijek vodio izrekom “Otkud znaš zašto je to dobro”, a život mu je dokazao tačnost stare poslovice.
“Ne smatram da je invaliditet uticao u negativnom smislu na mene. Naravno, neke stvari ne mogu da uradim, ali sam naučio da se sve može kada se hoće. Jedna od stvari koje sigurno ne bih uradio da nisam ostao bez ruke, je to da ne bih proputovao čitavu Evropu i stekao mnogo prijatelja i poznanstava. Smatram da OSI više uživaju u životu, jer ih je invaliditet naučio da je svaki novi dan nova borba.”
Duško ističe da je veliki filmofil i da slobodno vrijeme voli provesti gledajući dobar film. Iz filmova je izvlačio i poruke, koje su mu bile smjernice u životu.
“Potrebno je da prihvatite sami sebe, da ste drugačiji od drugih i da to što ste osoba sa invaliditetom, nije nešto presudno u vašem životu. Kao što naslov jednog našeg filma kaže “IDEMO DALJE”.
On navodi, da je širenje pozitivnih priča o OSI veoma dobar način da se šira javnost upozna sa osobama sa invaliditetom i kako se one bore sa svakodnevnim barijerama i preprekama u društvu.
“Važno je posmatrati osobe sa invaliditetom kao ličnosti, što one i jesu, a ne kroz njihov invaliditet.”
